jan 23, 2010

Posted by Demetrius in Fan textovi, Frontpage, SF-Serbia Tekstovi, SF-Serbia novosti | 3 comments

Pohvala ludosti

Pohvala ludosti

Ludost kao pojava, pohvala. Nema joj zamena. Zli samarićanin pati za njom i gleda svake noći u zvezde. Očekuje je. Sultitia , draga moja. U tihoj noći i šapat se čuje.
Oči isijavaju nekim čudnim sjajem. To nije blagoslov, to je kletva. Vekovna. Najcrnja. Najlepša. Postoji. Na čelu zvezda prkosa, gleda se iskosa. Ponoćni siktaj i učmalost standarda. Glupih standarda. BezzaKonje, rasulo i tmuran pogled. Direktno u mozak. Pucanj. Ofarbaj zidove u crveno. I u plavo. Potrči daleko uhvati crnog jastreba.
Muk. Tišina. Čuje se harmonija koja izlazi iz ustiju prokletih svirala, frula, u carstvu Azatotha, Slaaanesha. Podzemlje. Nema izlaza. Pesnica u očima stranca, pogled ka nebu. Unutrašnja moć preti spoljasnjoj. “ Potpuna sloboda nastupa tek kada izgubiš svu nadu „. Ispljuni talog, osveti se. Delirijum uma, sivilo i pipkovi propasti. Praznina misli da je ispunjena, kao što i jeste. Idi odavde, daleko, nadji novu Jerusalim. Ovo je kantina izabranih. Utočište. Neka te ljulja sudbina. Agonija duše, kroz crno sunce i grad greha. Razbij kristalnu lobanju. Pogledaj svoj odraz u komadićima sveta. Kada nesto poželis ceo univerzum se uroti da ti to ostvari. Ljubičasti puzavac u vodama bez imena. Hladno oružje, kao led. Plutonijum teče venama. Bezlični podstiče fatalno, voli analno. Bele rukavice neka se isprljaju, zato i jesu bele. Polu žive – polu barbike padaju pod naletima vetra, suvog i besnog. Ponoć, kao podsticaj što daje moć. Okopaj baštu svoje bolesti, pogledaj zver u broj. Visoko, okačen na zidu, točak haosa. Vrata haosa. Prodor coveka, ne boga, niti životinje. Nešto posebno. Mutant starih navika, zavisnik sivi. Zov Ne – razuma. Krila su sagorela, andjeo propasti sad leti slobodan. Majka boginja je sve deblja i deblja, kao i tvoja sestra, neznanče. Život Ni – je lep, kad sunce sija nama. Vrisak tišine, prijatne tišine. Hoćemo još buke. Mir ne postoji, barem ne ovde. To je varka. Progledaj. Otvori oči. Istina.
Lula se puši a starac se smeje, sa posebnim sjajem u očima… i priča svoju priču.




Dimitrije Dakić ( Demetrius ) po ugledu na Nikolu Teslu učenik je gimnazije matematičkog smera na postosnovskim studijama za ginekologa. Nije član nijednog benda. Zna da svira "Smoke on the water" na harmonici. Može biti plaćeni novinar, ako mu neko plati. Glavna sredstva su mu voda, vazduh i inspiracija a može i bez toga kad ameri udare embargo.

Facebook :: Email

  1. na kraju imas: Zivot Ni – je lep,

  2. samo ti fale nasa slova…

Leave a Reply